Svi odvodi vode u ocean – Utjecaj na život u moru

Ljudi su tijekom posljednjih stotinu godina okoliš izložili značajanom broju kemikalija. Dok su neke kemikalije namjenjene rješavanju problema korova i nametnika, značajna količina kemikalija je otpad iz industrijskih i poljoprivrednih procesa. Nepravilno rukovanje kemijskim otpadom dovelo je do toga da se oceani i svjetska vodoopskrba tretiraju kao kanalizacija ili odlagališta toksičnog otpada.

Iako ocean pokriva dvije trećine površine Zemlje, iznimno je osjetljiv na ljudske utjecaje kao što su buka, prekomjerni ribolov, zagađenje i odlaganje otpada nastalog ljudskim aktivnostima.

Čak i ako vjerujete da kemikalija koju bacate u odvod sama po sebi nije opasna, vaš susjed možda misli isto, a te dvije kemikalije kada se pomiješaju u kanalizacijskom sustavu stvaraju štetnu reakciju.

Ova vrsta onečišćenja može imati ozbiljne ekonomske i zdravstvene posljedice ubijanjem morskog života i nanošenjem štete staništima i ekosustavima. Toksini iz pesticida, gnojiva i drugih kemikalija koje se koriste na farmama kontaminiraju obližnje rijeke koje se ulijevaju u ocean, što može uzrokovati opsežan gubitak morskog života u zaljevima i estuarijima što dovodi do stvaranja mrtvih zona.

Odlaganje industrijskog, nuklearnog i drugog otpada u oceane bilo je legalno sve do ranih 1970-ih kada je postalo regulirano; međutim, odlaganje otpada i dalje se svugdje događa ilegalno.

Ocean je složen i isprepleten ekosustav sa svakim biotičkim i abiotičkim čimbenikom koji izravno ili neizravno utječe na svaku drugu komponentu. Kada jedno stanište nestane, organizmi koji se oslanjaju na tu nišu više ne mogu preživjeti.

Životinje poput morskih kornjača, morskih krava, riba, škampi i rakova oslanjaju se na morsku travu za preživljavanje. Nažalost, morska trava je osjetljiva na eroziju kanala, onečišćenje i razvoj te se gubi alarmantnom brzinom. Budući da je ocean isprepleteni ekosustav, gubitak jedne vrste poput morskih vidra može uzrokovati porast broja morskih ježeva (njihovog plijena).

Gubitak biološke raznolikosti u oceanima važniji je od jednostavnog gubitka izvora hrane za buduće generacije. Gubitak biološke raznolikosti ima moć da na dubok način utječe na ljudski opstanak u budućnosti. Na primjer, utvrđeno je da vrste poput morskih spužvi sadrže kemikalije sposobne pobijediti rak i viruse, ali one će biti izgubljene ako se onečišćenje od oticanja i odlaganja oceana ne zaustavi dramatično.

Najtoksičniji otpadni materijal koji se baca u ocean uključuje materijal iz jaruža, industrijski otpad, kanalizacijski mulj i radioaktivni otpad. Jaružanje doprinosi oko 80% ukupnog otpada bačenog u ocean, dodajući nekoliko milijuna tona materijala koji se baca svake godine. Rijeke, kanali i luke se kopaju kako bi se uklonile nakupine mulja i pijeska ili uspostavili novi plovni putovi. Oko 20-22% iskopanog materijala se baca u ocean. Ostatak se odlaže u druge vode ili odlagališta, a dio se koristi za razvoj. Oko 10% svih iskopanih materijala zagađeno je teškim metalima kao što su kadmij, živa i krom, ugljikovodici poput teških ulja, hranjivim tvarima uključujući fosfor i dušik te organoklorima iz pesticida.

Vodeni putovi, a time i mulj i pijesak akumuliraju te toksine iz kopnenog otjecanja, plovidbe, industrijskog i društvenog otpada i drugih izvora. Kada ovi materijali nađu svoj put u oceanu, morski organizmi trpe toksične učinke, a morski organizmi često bivaju kontaminirani.

Npr. kada se “čisti” izdubljeni materijal baci u ocean, ribarstvo trpi štetne posljedice kao što je neuspješan mrijest u populaciji haringe i jastoga gdje je morsko dno prekriveno muljem.

Učinci otjecanja i onečišćenja

Ocean je tzv. bazen koji povezuje svu vodu na svijetu. Na kraju, ta voda isparava iz oceana, ostavlja sol za sobom i postaje kiša nad kopnom. Voda iz otopljenog snijega završava u rijekama, koja teče kroz ušća i susreće se sa slanom vodom. Gnojiva, pesticidi i ulje, uglavnom s farmi, prodiru u zemlju nakon kiše, a zatim teku u rijeke i na kraju u ocean. Hranilišta u Sjedinjenim Državama premašuju količinu ljudskog otpada s više od 500 milijuna tona gnojiva svake godine.

Ne samo da otpad teče u ocean, već također potiče cvjetanje algi koja posljedično začepljuje vodene putove, uzrokujući umiranje livada morske trave, kelpa i cijelih ekosustava. Zona bez ikakvog preostalog života naziva se mrtvom zonom i može biti veličine cijele države, kao u obalnim zonama Teksasa i Louisiane. Sve veće uvale i estuariji sada sadrže mrtve zone zbog otjecanja onečišćenja, a 2008. godine pobrojano je 405 mrtvih zona diljem svijeta.

Zagađivači poput žive (2), DDT-a, PCB-a i pesticida sve su češća pojava u morskim plodovima namijenjenim za jelo, a uzrokuju urođene mane, rak i neurološke probleme – osobito kod dojenčadi.

Primjeri onečišćenja vode

Tijekom godina, odlaganje kemijskog otpada u poljoprivredi dovelo je do značajnog povećanja fosfora i dušika. Kada je riječ o vodi, prevelika količina spomenutih tvari izaziva eutrofikan, što uzrokuje pretjerani rast algi i fitoplanktona s razornim posljedicama.

Previše algi proizvodi cvjetanje algi, što širi toksine poznate kao “smeđe plime” ili “crvene plime”. I crvene i smeđe plime odgovorne su za ugibanje morskih ptica, riba, morskih sisavaca i ujedno štete i ljudima.

Kada ti štetni cvjetovi umru, bakterije troše sav kisik i stvaraju mrtvu zonu,a ribe ne mogu živjeti u takvom području.

Drugi primjer onečišćenja vode su kisele kiše, koje su rezultat utjecaja određenih kemikalija. Konkretno, kisele kiše su rezultat stvaranja dušikovih oksida i sumporovog dioksida koji stvaraju blage kisele spojeve. Kisela kiša je odgovorna za ispiranje otrovnog aluminija iz tla.

U malim količinama, kisele kiše mogu jednostavno stresti ribu u potocima i jezerima. Međutim, u većim količinama, kisele kiše mogu ih ubiti. Osim toga, kisela kiša uzrokuje slabljenje stabala i stvara štetno onečišćenje zraka za ljude.

Štetni deterdženti

Deterdženti se najjednostavnije mogu shvatiti kao organski spojevi koji se široko koriste u kućanstvima i industrijskim procesima. Glavni način na koji deterdženti ulaze u vodu je kanalizacija. Postoje dvije različite vrste deterdženata i svaki ima različite karakteristike.

Fosfatni deterdženti se koriste u tvrdoj vodi kako bi je omekšali i pomogli u suspenziji prljavštine u vodi. Ovi deterdženti su izrazito kaustični.

Surfaktant deterdženti su izuzetno toksični. Ove vrste deterdženata koriste se za jačanje svojstava pjene, vlaženja, emulgiranja i dispergiranja deterdženata.

Kako pravilno zbrinuti kemikalije

Umjesto odlaganja kemikalija, koje su u većini slučajeva nezakonite, najbolja praksa je koristiti tvrtku za zbrinjavanje opasnog otpada. Tvrtke za opasni otpad visoko su kvalificirane i osposobljene za pravilno odlaganje štetnih kemikalija u skladu sa državnim i saveznim zakonodavstvom. Umjesto preuzimanja rizika od oštećenja ekosustava i izricanja velikih državnih i saveznih kazni, najbolje rješenje je koristiti tvrtku za zbrinjavanje opasnog otpada za pravilno odlaganje kemikalija.

Spriječavanje oštećenja odvoda

Prva linija obrane od onečišćenja kanalizacijom je pravilno korištenje sustava odvoda. Postoje određeni predmeti i materijali koje treba držati podalje od naših odvoda gdje je to moguće – masti, ulja, komadići hrane, jednokratne maramice, sanitarni predmeti – sve te stvari mogu uzrokovati probleme u našim cijevima.

Bez obzira što će ih odvod povući, uzrokovat će probleme na drugim razinama – ili će blokirati naše odvode ili će postati hrana životinjama u našim jezerima i oceanima. Ukoliko dodatno pazite na odgovorno korištenje svojih odvoda, ne samo da sprječavate probleme s odvodnjom u svom domu, već doprinosite smanjenju onečišćenja mora.

Naturesafe svojom linijom proizvoda maksimalno pridonosi očuvanju okoliša i što je najvažnije nema opasnosti ispuštanja štetnih kemikalija u odvode – jer naši proizvodi ne sadrže iste čak ni u malim količinama.

Krenite od sebe, koristite isključivo ekološke proizvode, bez štetnih kemikalija i čuvajte naše oceane i rijeke zajedno sa Naturesafe Adrisol proizvodima!